EVALUACIJA PROGRAMA "PUT KA KVALITETNOJ ŠKOLI – ŠKOLI BEZ PRISILE"
Do sada su u tri navrata vršena istraživanja učinaka programa "Put ka kvalitetnoj školi – školi bez prisile". Dva istraživanja su provedene u Republici Hrvatskoj, a jedno u Republici Sloveniji. Ovo je sažet prikaz tih istraživanja, dok su cjeloviti prilozi objavljeni u Zbornicima RI KVAŠ 21.
Da bismo lakše protumačili kontekst provedenih istraživanja nije na odmet pogledati generalne kriterije koje koristi Institut Williama Glassera za procjenu napredovanja neke škole.
ISTRAŽIVANJE I.
dr. sc. Svjetlana Kolić-Vehovec,
Filozofski fakultet Rijeka
OSOBINE I MOTIVACIJA UČENIKA U KVALITETNOJ ŠKOLI
Cilj je ovog istraživanja bio usporediti samopoštovanje, ispitnu anksioznost, intrinzičnu motivaciju i stav prema školi učenika iz škola u kojima se primijenjuju principi kvalitetne škole Williama Glassera i učenika iz kontrolne škole u kojoj se ti principi ne primjenjuju. Ispitano je 95 učenika trećih razreda, 168 učenika petih razreda i 145 učenika osmih razreda. Rezultati su pokazali da u osobinama ličnosti i intrinzičnoj motivaciji nema razlika kod učenika trećih razreda, dok učenici petih razreda iz eksperimentalne skupine pokazuju više samopoštovanje i intrinzičnu motivaciju, a manju ispitnu anksioznost od učenika iz kontrolne skupine. U osmim razredima eksperimentalne skupine učenici imaju više samopoštovanje i samostalniji su od učenika kontrolne skupine. Pozitivniji stav prema školi iskazuju učenici eksperimentalne u odnosu na kontrolnu grupu u sve tri dobne skupine. Od trećeg do osmog razreda u eksperimentalnoj skupini se ne mijenja samopoštovanje niti samostalnost, ali se nakon petog razreda smanjuje intrinzična motivacija, a povećava ispitna anksioznost. Ovi negativni trendovi uočljivi su kod kontrolne skupine već nakon trećeg razreda, a uočava se i pad samopoštovanja i samostalnosti u radu. Uočava se trend smanjenja interesa za školu i razvoja negativnog stava prema školi s prijelazom iz nižih u više razrede, s tim da ove promjene u kontrolnoj skupini počinju već nakon trećeg razreda.
ISTRAŽIVANJE II.
prof. dr.sc. Josipa Bašić, mr.sc. Valentina Kranželić Tavra, mr. sc. Martina Ferić
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odsjek za poremećaje u ponašanju
KVALITETNA ŠKOLA U PERCEPCIJI UČENIKA SREDNJIH ŠKOLA
U REPUBLICI HRVATSKOJ
U ovom radu prikazan je dio istraživanja unutar programa "Razvoj i validacija Beck-ovog upitnika o kvalitetnim školama u svrhu kvantitativne analize napretka škole prema kvaliteti". Prikazani su rezultati dobiveni prikupljanjem podataka (Beck-ovim upitnikom o kvalitetnim školama) u 10 srednjih škola Republike Hrvatske (N=980). Faktorskom analizom izolirano je 5 faktora: (1) škola kao mjesto korisnog i kvalitetnog rada, zabave i pripadanja, (2) percepcija fizičke sigurnosti i zabave u odnosu s vršnjacima i potreba za moći i uvažavanjem, (3) fizička sigurnost u školi i poštovanje okoline, (4) percepcija rada u školi kao korisnog te (5) nedostatak samoevaluacije, nezadovoljavanje potrebe za slobodom i učitelji koji nisu u svijetu kvalitete učenika. Analiza razlika obzirom na razinu uključenosti škola u proces kvalitetne škole pokazala je da učenici škola koje su došle dalje u implementaciji principa kvalitetne škole postižu bolje rezultate na faktoru (2), odnosno da je kod učenika tih škola prisutna percepcija o boljem zadovoljavanju potrebe za zabavom u društvu s vršnjacima, osjećaju se fizički sigurniji u tom društvu i u školi bolje zadovoljavaju potrebu za moći, važenjem nego učenici škola koje ne primjenjuju principe kvalitetne škole.
ISTRAŽIVANJE III.
Dr.sc. Branka Čagran
Filozofska fakulteta Maribor
EVALVACIJA PROGRAMA "POT KA KVALITETNI ŠOLI"
Znanstveno istraživanje programa provedeno je u osnovnoj školi Janka Glazerja Ruše, (Maribor), a rezultati su objavljeni 2000. godine.
Prva evaluacija je provedena u travnju 1996.g. (nakon godinu i pol dana trajanja programa), a podaci u eksperimentalnoj skupini ukazali su na više rezultate na područjima emocionalne ugode i motiviranosti za rad, poboljšane discipline i samodiscipline te veće otvorenosti škole za suradnju s okolinom.
Ispitivanje je ponovljeno 1998.g., u četvrtoj godini provođenja programa, a rezultati su za eksperimentalnu skupinu bili sljedeći:
Ka
I. kategorija UČENICI
A - PODRUČJE OSJEĆAJNO MOTIVACIJSKE I SOCIJALNO – PSIHOLOSKE
DIMENZIJE UČENIKA
- školu doživljavaju ugodnijim mjestom i iskazuju veće zalaganje
- rezultati učenja su vezani uz pozitivan odnos s učiteljima
- pozitivno ocjenjuju korisnost većeg broja aktivnosti u školi
B - PODRUČJE VEZANO ZA USPJEŠNOST U UČENJU
- smanjio se broj učenika koji nisu redovito završavali školovanje
- smanjio se broj negativno ocjenjenih učenika
- smanjio se broj učenika koji ponavljaju razred
- smanjio se broj učenika koji ispoljavaju teškoće u učenju
C - PODRUČJE VEZANO ZA KRŠENJE ŠKOLSKIH PRAVILA I ŠKOLSKU DISCIPLINU
- kršenja pravila su se smanjila po učestalosti
- neki oblici kršenja pravila su nestali
II. Kategorija - UČITELJI
A – PODRUČJE NAČINA DJELOVANJA UČITELJA U SITUACIJI KRŠENJA PRAVILA
- povećana je uporaba pravila ponašanja
- povećana je uporaba razgovora s preuzimanjem posljedice
- učitelji češće rješavaju problem iz pozicije "pregovarač"
B - PODRUČJE VEZANO ZA DIDAKTIČKU DIMENZIJU POUČAVANJA I DIFERENCIJACIJU UČENJA
- povećana uporaba razgovora i obrazlaganja, a smanjena čitanja i
rada na tekstu
- smanjen frontalni oblik rada
- veća uporaba vizualnih medija u nastavi
- veća uporaba računala
- veća individualizacija pri učenju
- veće korištenje dobrovoljnih domaćih zadaća
III. Kategorija – RODITELJI
A – PODRUČJE SURADNJE RODITELJA I ŠKOLE
- povećan broj individualnih razgovora roditelj, učitelj i dijete
- veće sudjelovanje roditelja u poučavanju
- veće vođenje radionica od strane roditelja
- veća uključenost roditelja u priredbe i druge događaje u školi
I STATISTIČKI PODACI O REALIZACIJI PROGRAMA
VRŠNJAČKA POMOĆ MLADIH
Uvodna napomena:
Program vršnjačke pomoći moguće je provoditi u onim srednjim školama koje su već uključene u program " Kvalitetna škola Hrvatska" i čiji su prosvjetni djelatnici završili
II. fazu edukacije (6 susreta).
Vrijednosti i koristi dobrovoljnog i pomagačkog rada mladih s drugim mladim osobama su višestruke. To je istovremeno pomoć osobi u stanju potrebe za tuđom pomoći ali i pomoć samom pomagaču. Koristi imaju i obitelji pomagača i mlade osobe kojoj se pomaže, njihove škole ili radne sredine, lokalna zajednica i društvo u širem smislu.
Odrasli ne mogu uvijek pomoći na adekvatan način mladima, bilo da to ne znaju ili ne žele ili nisu na to istinski spremni. Kreativnost, zanos, sukladna percepcija svijeta čine da mladi ljudi rado i lako razmjenjuju (za njih relevantne) informacije između sebe. Mladi su okrenuti prirodno jedni drugima, često su zajedno, stalo im je do mišljenja vršnjaka, razumiju se bez suvišnih ili otežavajućih okolnosti. Mladi su spremni na promjene, učenje, istraživanje novog.
Koliko mladi mogu pomoći jedni drugima?
Iskustvo autora i voditelja edukacije, od 1989. do danas, ukazuje da ono što je na nekim drugim stranama svijeta uobičajeno, postupno postaje prihvatljivo i svakodnevno i kod nas. Zaključujemo:
vršnjačka pomoć mladih (peer helping, peer education) je moguća, od vrlo jednostavnih oblika (primjerice: poučavanje vršnjaka, provođenje slobodnog vremena s vršnjacima…) do vrlo složenih i zahtjevnih oblika kao što je vršnjačko savjetovanje (peer counseling);
mladi pokazuju primjetno zanimanje za ovakav oblik sudjelovanja u životu vlastite generacije i za kreiranje socijalnog okružja u kojem žive;
dosadašnji rezultati su poticajni i ohrabrujući kako za mlade osobe u stanju potrebe tako i za pomagače;
profesionalci i odgovorni u lokalnoj zajednici ili šire (zaduženi za pitanja mladih) skromno su obaviješteni o mogućnosti implementacije pomagačkog rada mladih u različita zbivanja u društvu;
moguće je pronaći organizacijski okvir za provođenje vršnjačke pomoći (škole, gradski kotarevi, centri za mlade, razne udruge mladih…);
postoje sposobni profesionalci koji mogu pripomoći inauguraciju pomagačkog rada i vršnjačke pomoći mladih i supervizirati njihov rad.
U čemu se sve može očitovati vršnjačka pomoć?
o
pomoć
u školskim predmetima i obvezama,
o organizaciji sportskih, kulturnih i rekreativnih sadržaja,
o organizaciji zdravstvene edukacije o različitim pitanjima (spolno prenosive bolesti…),
o pomoć djeci s posebnim potrebama i kronično bolesnima,
o pomoći drugima mladima u konfliktima unutar obitelji,
o pomoći vršnjacima sa niskim samopoštovanjem i drugim rizičnim znacima socioemocionalnog razvoja,
o mladima koji su na pragu delinkventnog ponašanja,
o mladima koji eksperimentiraju s pićem, pušenjem, drogama…
Mladima se kroz vršnjačku pomoć pruža prigoda da:
o sudjeluju u značajnim aktivnostima svoje životne zajednice;
o kreiraju nove pristupe svojim vršnjacima (drugim mladim osobama);
o pokazuju ostalim (odraslim) subjektima u društvu svoje kreativne sposobnosti za koje odrasli često ne vjeruju da postoje;
o lakše razumiju zbivanja u lokalnoj zajednici i okružju na nov način;
o razvijaju mrežu novih prijatelja, uključujući i značajne osobe iz zajednice;
o razvijaju nove vještine i znanja korisne za njihov vlastiti život;
o pospješuju pozitivne promjene u okružju i druge elemente u zajednici;
o razvijaju samopouzdanje u svoje sposobnosti da mogu ostvariti ciljeve koje si postave;
o razviju osjećaje za društvo i pripadnost u širem smislu;
o jačaju sliku o sebi i jačaju povezanost s mjestom u kojem žive.
Istovremeno ostali članovi društva imaju prigodu:
o surađivati s mladima na pozitivan i konstruktivan način, pomažući im da ostvare važne ciljeve te tako uspostave čvršće veze s mladima;
o bolje razumijevati potrebe i stremljenja mladih ljudi, njihovu percepciju svijeta i lokalnog okružja, te bolje shvaćati kako mladi vide sami sebe;
o pronalaziti načine kako se kvaliteta života mladih osoba može poboljšati, poštujući i upoznavajući "iz prve ruke" ono što je mladima važno;
o ulagati u budućnost lokalne zajednice pripremajući mlade na odgovoran način za naknadne društvene uloge;
o lakše donositi važne odluke za sadašnjost i budućnost mladih;
o pokazati mladima da im vjeruju, da su sigurni u njihovu odgovornost;
o njihovi učitelji koji su se uključili u program "Teorija izbora: put ka kvalitetnoj školi – školi bez prisile" dobivaju prigodu da suradno s mladima razrađuju načine kreiranja kvalitetnih odnosa u školi, te u mladima dobivaju kompetentinije i odgovornije suradnike koji su spremni preuzimati dio obveza u školi.
SPECIFIČNI CILJ OVE EDUKACIJE
Značajno je uključiti i mlade kako bi i sami sudjelovali u kreiranju prihvatljivije vlastite budućnosti. Ovaj program, edukacija skupine mladih vršnjaka pomagača ima cilj:
o
mlade
upoznati s djelotvornim načinima rješavanja životnih poteškoća mladih;
o oformiti i educirati prvu skupinu mladih (učenika škole) za pružanje vršnjačke pomoći;
o inaugurirati vršnjačku pomoć u društvenoj sredini a posebice među odraslima koji odlučuju;
o napraviti temelj za širenje mreže vršnjačke pomoći u širem okružju.
PROGRAM EDUKACIJE
temelj programa:
teorija izbora, realitetna terapija W. Glassera (www.wglasser.com , www.kvas.hr ili http://www.udruga-hurt.hr/ )
neki drugi, komplementarni modeli (koji poštuju humanistički pristup, i prokativitet)
temeljne značajke programa
o radionički tip rada;
o relativno laka usvojivost metode;
o okrenutost prema sada i sutra;
o zadovoljavanje potreba sudionika;
o traženje alternativa, mogućnosti i rješenja;
o razumijevanje ljudske motivacije (vlastite i tuđe).
osnovni sadržaji programa
o Ja,; ja kao osoba; ja kao osoba koja namjerava pomoći (što je realno);
o Moje uloge? Moja misija; naša misija?;
o Moja uključenost s vršnjacima; što, kako, gdje?;
o Moji ostali značajni odnosi;
o Psihičke potrebe osoba u odnosu;
o Osobni stil ponašanja; što mogu mijenjati;
o Uvjeti za dobar odnos; kako ga unaprijediti;
o Komunikacijske vještine; razgovarati djelotvornije;
o Izbori, odluke, promjene; mogućnosti mijenjanja sebe/drugih;
o Planiranje; realističnost ciljeva;
o Odgovornosti osoba uključenih u odnos;
o Problemi, poteškoće, izazovi, konflikti; što s njima?;
o Donošenje odluka na temelju informacija;
o Vrijednosti, kvaliteta koju očekujemo i trebamo;
o Smjer života; Imati kontrolu nad svojim životom.
Osnovni pristup edukaciji je radionički; vodi se računa o stvarnom sudjelovanju polaznika i njihovoj sveukupnoj uključenosti.
VODITELJ EDUKACIJE I SUPERVIZOR PROGRAMA VRŠNJAČKE POMOĆI
Igor Longo, prof. psihologijje i psihoterapeut, (ECP);
Instruktor Instituta Williama Glassera; Član HURT-a (Udruga za realitetnu terapiju RH);
Stručni suradnik savjetnik – Dječji vrtić Cvit Mediterana u Splitu;
Suosnivač i osnivač nekoliko udruga: MiRTa – Split, MoSt – Split, Udruga stručnih suradnika u predškolskom odgoju…;
Autor priručnika za mlade: JA SAM VRŠNJAK POMAGAČ! tiskan 2001
Vršnjačku pomoć provodi u Splitu od 1989. Na traženje UNDCP Hrvatska program 2001. provodi u Makedoniji. Na Filozofskom fakultetu u Zadru u pedagoškoj godini 2003./04. i 2004./2005. provodi edukaciju za studente pedagogije i psihologije koji naknadno osnivaju udrugu CINAZ.
Napisao još nekoliko drugih knjiga.
CILJANA EDUKATIVNA SKUPINA
Inicijalna skupina kojom se započinje program su učenici srednje škole, oba spola. Prvenstveno su to učenici škole domaćina a njima se mogu priključuju i učenici neke druge škole u socijalnom okružju.
Inicijalna skupina je raznovrsna po interesima, vještinama i iskustvima
Skupina broji 16 - 18 sudionika.
Preporučuje se uključiti učenike:
prvog razreda: 30 - 40 %
drugog
razreda: 30 - 40 %
trećeg razreda: 30 - 40% (kako je potrebno osigurati kontinuitet rada skupine, dio uključene pomagačke ekipe treba djelovati barem nekoliko godina. Fenomen prirodnog osipanja je normalan fenomen, ali ga, već od početka, držimo u kontroli – koliko je moguće).
Biti dobrim pomagačem traži dosta vremena i napora (intelektualnog, tjelesnog, duhovnog) te je zato temeljni kriterij za ulazak u edukacijsku, pripremnu skupinu – razina unutarnje motivacije sudionika i spremnost na prosocijalno djelovanje, te posjedovanje vještina, znanja i osobina prihvatljivih drugim mladim osobama. U procjeni spremnosti i motivacije za pomagački rad sudjeluju stručne osobe škole.
NAČIN UKLJUČIVANJA SUDIONIKA U EDUKACIJU
Osnovu inicijalne skupine čini nekolicina učenika koji posjeduju informaciju o mogućnosti započinjanja edukacije iz vršnjačke pomoći među populacijom učenika a dobivaju je od ravnatelja i/ili članova stručne službe škole. S njima razrađuju strategiju informiranja ostalih učenika i pritom koriste različite načine uključivanja vršnjaka.
Poželjno je da su članovi male inicijalne skupine (tim, grupica…) koja organizira i vodi cijeli program – u odličnim odnosima, da nema međusobne borbe za moć, da su dobro međusobno povezani - da su dobra "ekipa".
Ova inicijalna skupina u organizaciju i pripremu skupine (za edukaciju) što prije i što više uključuje druge mlade;
Zadaća inicijalne skupine je "pronaći" što raznovrsniju skupinu vršnjaka. Inicijatori vode računa da u skupini bude i mladića; obično se u ovakve programe uključuju djevojke i mlade žene; treba smišljati načine kako mladićima prikazati bavljenje volonterskim i pomagačkim radom kao izuzetno važnu stvar u kojoj se i muškarci mogu afirmirati.. Posljedice (pozitivne) takvog angažmana oba spola su višestruke.
Inicijalna skupina tijekom cijelog pripremnog razdoblja: informiranje i izbora sudionika za pripremnu edukaciju usko surađuje s ravnateljem, stručnim suradnikom u školi i/ili nekom drugom osobom iz škole te s voditeljem edukacije.
TRAJANJE I DINAMIKA PROVOĐENJA AKTIVNOSTI
edukativni dio
Pripremna edukacija za vršnjačku pomoć traje ukupno 50 sati raspoređenih u susrete:
susret – 18 školskih sati (petak, subota, nedjelja)
susret – 18 školskih sati (petak, subota, nedjelja)
susret
– 14 školskih sati (subota i nedjelja)
Razmak od susreta do susreta je u pravilu mjesec do mjesec i pol dana.
Raspored rada po danima je kako slijedi:
Petak popodne – 4 sata (primjerice: 17:00 – 20:30)
Subota – 9 sati (primjerice: 9:00 – 13:00 te 15:00 – 19:00)
Nedjelja – 5 sati (primjerice: 8:00 – 12:30)
Supervizijski dio; nakon obavljene edukacije (dogovara se nakon "edukativnog dijela"):
Jednom semestralno – 8 školskih sati; 2 x godišnje; ukupno 16 sati
Po želji škole – moguće je dogovoriti i drugačiji ritam i opseg supervizijskog dijela.
Supervizijski dio programa ima smisao jedino ukoliko nakon pripremne edukacije započne i neposredan rad sa skupinama mladih (na razini primarne ili sekundarne prevencije) ili pojedincima – "korisnicima usluga". Supervizijski cilj je tada potpunija implementacija naučenih vještina u rad s realnim osobama.
Vršnjaci pomagači tada pomažu da se "korisnici" njihovih usluga:
o uče nositi sa životnim teškoćama, frustracijama, negativnim osjećajima;
o doživljavaju kvalitetne odnose s vršnjacima, s njima se povezuju;
o dobivaju pozitivan model za identifikaciju;
o popravljaju svoju sliku o sebi;
o uče kako sebe i okruženje vidjeti u boljem svijetlu;
o uče kako donositi odgovornije odluke;
o bolje snalaze u stvaranju životnih prioriteta;
o pronalaze nove načine afirmacije i zadovoljavanja potreba.
Načini "dolaska" do osoba koje trebaju vršnjačku pomoć su raznovrsni, razmatraju se tijekom pripremne edukacije a preferiraju se tzv "outreach" pristupi.
EVALUACIJA
tko vrši evaluaciju?
Evaulacija se radi "iznutra" (voditelj i polaznici) ili "izvana" (ostali):
Voditelj (koristi različite instrumente za evaluaciju)
Polaznici edukacije (samoevaluacija; upotreba različitih instrumenata)
Stručni djelatnici škole – organizatori edukacije (sami izabiru metodologiju i instrumentarij)
Naručitelji – donatori (sami izabiru metodologiju i instrumentarij; ukoliko je škola pronašla donatora koji želi sam provjeravati djelotvornost edukacije)
"Krajnji korisnici" – mlade osobe s poteškoćama (ukoliko je vršnjak-pomagač s njima radio; moguće je primjenjivati stanovite instrumente za procjenu ili opservirati ponašanje "korisnika").
Navedeni evaluatori koriste pojedinačne evaluacije za izradu kooperativne (suradne) evaluacije, na zajedničkom sastanku.
Što se evaluira?
o Evaluira se ponašanje sudionika a posebice osoba "iznutra"
o kako razmišljaju (drugačije nego prije?)
o kako se osjećaju (drugačije nego prije?)
o kako djeluju, što rade (drugačije nego prije?)
Kad se vrši evaluacija?
o Tijekom edukacije
o Neposredno po završetku edukacije
o Stanovito vrijeme nakon edukacije (primjerice: nakon 6 mjeseci)
o Evaluacija tijekom rada s "krajnjim korisnikom" (mladom osobom s kojom je pomagač surađivao)
Kako se radi o složenoj i procesnoj socijalnoj aktivnosti koja nije izravno i odmah mjerljiva potrebno je pitanju evaluacije prići fleksibilno. Program se istinski može evaluirati tek u duljem vremenskom razdoblju i tada su mogući kriteriji uspješnosti kroz pitanja:
Koliko je vršnjačka pomoć "opstala" u nekoj socijalnoj sredini?
Koliko je došlo do širenja i stvaranje mreže sličnih skupina u socijalnoj sredini (školama, udrugama kotarevima…)?
Što sudionici edukacije - pomagači i "korisnici" misle nakon stanovitog vremenskog odmaka o djelotvornosti vršnjačke pomoći?
Što mladi u širem okružju (ne "korisnici" niti "davatelji" usluga) - istinski misle o tome?
Koliko društvo osiguravanjem materijalnih uvjeta za rad pokazuje prihvaćanje ovakvog oblika djelovanja mladih?
Valjana evaluacija uvijek polazi od početnih želja i očekivanja.
U ovom slučaju su:
o inaugurirati vršnjačku pomoć u sredini s brojnim poteškoćama mladih
o napraviti temelj za širenje mreže vršnjačke pomoći u širem okružju
CIJENA PROGRAMA
Cijena uključuje troškove naknade za voditelja (autorska naknada te porezne obveze), troškove prijevoza i boravka voditelja, pripremu radnih materijala za sudionike edukacije, te primjenu instrumentarija za praćenje programa.
Cijena je identična cijeni (po satu) temeljnog programa: "Teorija izbora: Put ka kvalitetnoj školi – školi bez prisile"